Ragnarok
Ragnarok (norv. Ragnarök) se u nordijskoj mitologiji opisuje kao poslednja bitka bogova protiv zla posle koje nastaje novi poredak (kraj sveta). Tokom Ragnaroka – poslednje bitke, će sami bogovi umreti, boreći se protiv zla. Svi svetovi, bogovi, smrtnici i džinovi biće uništeni.
Loki i Balder
Često uziman kao jedan od najznačajnijih nordijskih mitova, mit o Baldru je usko povezan sa praktično svim ostalim
Odin i njegova žena Frigga su dobili dva sina blizanca, Hodura i Baldra. Hodur je bio bog mraka: rođen slep, mračan i povučen; Baldr, bog svetlosti, je bio sušta suprotnost, stvorenje neverovatne ljepote, otvorenosti i slobode, koga su svi voljeli. Baldr je brzo izrastao i postao stalni član saveta Bogova; rođen sa Runama urezanim na svom jeziku, Baldr je bio stvorenje čija je mudrost dostizala Odinovu. Jedino je njegova sopstvena sudbina bila sakrivena od njegovih očiju. Continue reading “Loki i Balder”
Mit o arhitekti – Ledeni džin
Mada su Bogovi bili dobro zaštićeni u Asgardu, do koga se moglo doći samo prelaskom preko mosta Bifrost (duga), koga je čuvao Bog-čuvar Heimdall, ipak je postojala velika briga među njima da će divovi uspeti jednog dana da se probiju, i zato su počeli da planiraju građenje velikih utvrđenja oko čitavog Asgarda. Kada se ovo raščulo, na kapijama Asgarda se pojavio nepoznati arhitekta na divnom konju, i zatražio da dobije posao gradnje. Kada su ga Bogovi pitali za cenu, on je odgovorio da će izgraditi neosvojivu tvrđavu bogovima, ali da zauzvrat traži da mu oni daju sunce, mesec, i Boginju mladosti i lepote, Freju.
Mit o Sifinoj kosi
U slučaju Sifine kose, Tor je uhvatio Lokija i pretio da će ga ubiti sve dok Loki nije obećao da će naći način da popravi ono što je učinio. Loki je tada otišao kod velikog patuljačkog kovača, Dvalina (oni koji su čitali Tolkinove knjige sada znaju odakle je malo krao ideje i imena ;), i zamolio ga da napravi ne samo novu kosu za Sif, već i poklone za Odina i Frejra koji su takođe bili jako ljuti na njega. Dvalin je ispunio ove zahtjeve, stvarajući novu, magičnu kosu od niti čistog zlata, za koje je obećao da će postati žive čim dotaknu boginjinu glavu; zatim, preradio je Odinovo koplje tako da nikada ne promašuje cilj, i konačno napravio je Frejru magični brod Skidbladnir [mašta], koji je mogao da plovi ne samo po vodi već i po vazduhu, i koji je mogao da se smanji tako da stane u džep tunike. Loki je bio toliko zadovoljan ovim poklonima da je proglasio Dvalina za najvećeg živog kovača. Continue reading “Mit o Sifinoj kosi”
Tor
Tor je jedan od glavnih nordijskih bogova. Tor je bog groma, bure, bog vitalnih sila, bog zemljoradnje. Kao bog koji je kontrolisao kišu bio je odgovoran za prinose. Takođe je bio zaštitnik ognjišta i braka. Tor je sin Odina.
Loki
Loki je nordijski bog vatre i prevare, sin divova Farbatija i Laufej i pripadnik grupe Aesira (glavnih bogova). On je bio pametan i lep bog, ali rđavog karaktera, tvrdoglav, prepreden i varalica.Na prevaru je ubio Odinovog sina Baldera.Imao je sposobnost menjanja oblika i pola.U jednom mitu se pretvara u kobilu i rađa Sleipnira, Odinovog osmonogog konja.
Freja
Freja, Mardel ili Sir je boginja ljubavi i lepote u nordijskoj mitologiji. Ona je prelepa, senzualna i uvek predstavljenja u ogrtaču sa perjem. Jaše u borbu da bi birala koje će od umrlih da odvede u Folkvangr. Freja pati za svojim nestalim mužem Odrom, i traga za njim po udaljenim zemljama. Navodno je lila zlatne suze za odsutnim mužem.
Vrhovni bog-Odin
Odin (staronordijski: Óðinn) je vrhovni bog u nordijskoj mitologiji. Često se naziva i Svih-Otac (Allfodr), a ima i mnogo drugih imena: Herran ili Herjan (Veleuništitelj), Nikar ili Hnikar(Podjarivač), Nikuz ili Hnikud (Vodenbog), Fjolnir (Mnogoznajući), Oske (Ostvariželja), Omi (Ječigovor), Biflidi ili Biflindi (Tresikoplje), Svidar (Gospodar Vremena), Svidrir (Kopljobog) …
Nordijska mitologija
Mitologija i narodna predaja vrlo su važan deo svake kulture. Nordijske su zemlje bile u slabom, gotovo nikakvom doticaju s ostalim kulturama sve do vikinških pohoda u 9. veku. Nikakvih zapisa o njihovim običajima i religiji nije bilo do početka 13. veka, do Snorrijeve Edde.